Prvo porečko morsko kupalište

Prvo morsko kupalište u Poreču podignuto je na otoku Sv. Nikola 1895. godine pod imenom Bagno Parentino. Poznato je bilo i kao Bagno Isola S. Nicolò. Izgradnju je pokrenuo Konzorcij uglednih ličnosti za gradnju prvog morskog kupališta, osnovan 1893. godine, a iste je godine tršćanski arhitekt Arduino Berlam napravio projekt kupališta a sve u skladu s konzervatorskim uvjetima i brigom o očuvanju kulturne i prirodne baštine.

Do kupališta na otoku se dolazilo čamcem iz gradske luke udaljene svega nekoliko minuta vožnje. Drvena kupališna građevina bila je simetrično komponirana, a sukladno moralnim načelima toga vremena muški i ženski dio bili su odvojeni visokom drvenom pregradom. U more se ulazilo po rasporedu. Ulaz se naplaćivao prema cjeniku, posebno za djecu i odrasle, a naplaćivalo se i korištenje kabina za presvlačenje, posudba kupališnog rublja, iznajmljivanje raznih kupališnih rekvizita i plovila.

Kupalište na otoku bilo je 1912. otvoreno od 9 do 12 sati i popodne od 14,30 do 21 sat. Nakon otvaranja drugog kupališta, ovo kupalište postaje rezervirano za žene i djecu.

U razdoblju talijanske uprave kupalište se nazivalo Bagno Garibaldi.
Kupalište se nalazilo na sjevernoj strani otoka, neposredno uz more, na izuzetno izloženoj poziciji pa je pod utjecajem mora bilo podložno brzoj devastaciji. Građevina je sačuvana do sredine 20. stoljeća.

Copyright, Zavičajni muzej Poreštine - Museo del territorio parentino

Dodaj u favorite Ukloni iz favorita