

Prostor apside manje bazilike Predeufrazijane do početka ovog stoljeća služio je kao sakristija katedrale. Pod apside bio je ukrašen višebojnim mozaikom, a najbolje je sačuvan u zapadnom dijelu prostora, gdje prati polukružni zid, ostatak zidane klupe za kler. U 18. stoljeću u ovaj je prostor ugrađena velika grobnica. U ranom srednjem vijeku, vjerojatno u 8. stoljeću, u jugozapadni ugao položen je kameni sarkofag, ponad kojeg je podignut arkosolij - lučno nadsvođeni grob u zidnoj niši. Ti elementi su dospjeli pod zemlju u 9. ili 10. stoljeću, kada je u čitavom prostoru povišena razina poda, a on je ugradnjom triju polukružnih apsida pretvoren u manju kapelu. Od tih apsida sada vidimo samo otkopane temelje, jer su u 14. stoljeću apside demontirane, prostor je opet dobio izvorni četvrtasti izgled, te je pretvoren u sakristiju, čiji su zidovi bili ukrašeni zidnim slikama, koje su sačuvane tek u detaljima na tri zida. Na južnom zidu razabire se dio prikaza Kristove muke: uhićenje Krista i Krista pred Pilatom. Na sjevernom zidu je nešto bolje sačuvan prizor dvaju krvnika koji bičuju pokleklu osobu. Dosad nije pouzdano utvrđeno tko je svetac čije je mučenje prikazano. Na istom zidu sačuvan je još jedan ulomak freske, lijevo od polukružnog prozora. Očito se nalazi u sloju ispod gotičkih oslika. To je ostatak najstarijeg zidnog oslika koji potječe iz vremena prije 9. stoljeća.