26. Eufrazijeva bazilika
Eufrazijeva bazilika - gotovo svi dijelovi ove građevine originalni su, odnosno potječu iz 6. stoljeća. Zub vremena presudio je drvenom stropu i podnim mozaicima. Kada uđete u baziliku pogled plijeni apsida ukrašena zidnim mozaicima, ali krenimo redom, od kolonada koje dijele glavni od bočnih brodova crkve.
Dva reda po devet mramornih stupova nose kapitele koji su remek djela klesarskog umijeća. Postavljeni su u parovima koji se međusobno razlikuju. Jednostavni mramorni blokovi imposta kapitela jednakih su dimenzija i oblika, a na svakom je isklesan okrugli disk na strani prema sredini crkve, u kojemu je monogram biskupa Eufrazija - isklesan 18 puta. U sjevernoj arkadi sačuvana je izvorna štuko-dekoracija. Svaki luk ukrašen je drukčijim motivima, a vide se ostaci izvornih boja na reljefima. Na suprotnoj arkaturi ukras nije sačuvan, jer je taj zid bio prezidan u 15. stoljeću.
Posebno je zanimljiv na prvi pogled neugledan predmet obješen po sredini sjevernog zida crkve - debela korodirana kamena ploča s dugačkim natpisom. U njemu se spominje biskupa Maura, čije je presvijetlo tijelo bilo preneseno na mjesto gdje je bio zagovornikom vjere i gdje je služio kao biskup. To je prvi pisani spomen porečkog zaštitnika svetog Maura i vjerojatno je ova ploča dio sarkofaga u kojem je njegovo tijelo – relikvija, čuvano kada je bilo smješteno u crkvi iz 4. ili 5. stoljeća. Dobro sačuvani podni mozaici tih ranijih crkava mogu se vidjeti kroz otvore u podu. Prvi mozaik koji ćemo vidjeti, u dubini od približno jednog metra, pod je bazilike Predeufrazijane iz 5. stoljeća. Taj se pod proteže čitavom površinom ispod poda sadašnje crkve. Šezdeset centimetara dublje vidi se pod crkve iz 4. stoljeća, koja se protezala do pravca sadašnje sjeverne arkature u bazilici. Stari podni mozaici do današnjih su dana dobro sačuvani, jer su, zapravo, bili u funkciji tek po stotinjak godina, kada su zatrpani jer je preko njih sagrađena nova bazilika. Naravno da je i Eufrazijeva bazilika imala luksuzni višebojni mozaički pod, ali je on tijekom 1400 godina gotovo potpuno propao. U 15. stoljeću još je bilo moguće pročitati natpise u podu, a u 19. stoljeću izrađen je crtež onoga što je ostalo u južnom brodu, a danas je manji fragment vidljiv u južnoj bočnoj apsidi.
