27. Glavna apsida Eufrazijeve bazilike
Glavna apsida Eufrazijeve bazilike opremljena je polukružnom mramornom klupom za svećenike, u sredini koje je uzdignuta biskupska katedra jednostavnih oblika, na krajevima ukrašena isklesanim likovima delfina koji simboliziraju uskrsnuće. Iznad klupe i katedre je simetričan niz četvrtastih panela u skupocjenoj dekorativnoj tehnici opus sectile. Radi se o inkrustaciji od raznobojnih uglačanih mramornih pločica, pločica staklene paste i sedefa, a na mjestima je umetnuta i slonovača. Prostor svetišta ograđen je mramornom ogradom od koje su sačuvani ulomci, više cjelovitih stupova i nekoliko ploča te ograde, a 1932. godine bila je obnovljena približno svojem izvornom izgledu.
Zidovi apsida bili su do zadnjeg centimetra prekriveni mozaikom, ali je sačuvan samo onaj u središnjoj apsidi, u kojoj je naslikana složena teološko-simbolička cjelina. Na samom vrhu prikazan je Krist s otvorenom knjigom u ruci, a sa strana mu je po šest apostola. U kaloti apside je prikazana Bogorodica na prijestolju s Kristom u krilu. U prizoru su među svece postavljena tri lika od kojih samo jedna nosi svetačku aureolu - to su predstavnici porečke crkve. Lik s krunom i aureolom je porečki zaštitnik sveti Mauro. Osoba markantnog lica s kratkom bradicom, odjevena u purpurni plašt je biskup Eufrazije, koji u rukama drži model svoje bazilike, koju pruža Bogorodici. Uz Eufrazija stoji đakon Klaudije, osoba u rangu odmah do biskupa, a koji je po svojoj funkciji vjerojatno vodio tehnički dio poslova gradnje i opremanja crkve. Između Klaudija i Eufrazija naslikan je mali lik opisan kao Eufrazije, sin đakona Klaudija.
Po rubu unutarnje strane trijumfalnog luka protegnut je niz medaljona. U onome na vrhu prikazan je Krist kao Jaganjac Božji, umetnut prilikom restauracije s prijelaza iz 19. na 20. stoljeće, a u ostalima su portreti svetica. Ispod svake je ime, pa vidimo da su neke od njih bile i ostale popularne i čašćene u Istri.
Veliki mozaik podvrgnut je u posljednjem desetljeću 20. stoljeća pažljivoj znanstvenoj analizi, prilikom koje je čitava površina analizirana kockicu po kockicu, što je pokazalo da je mozaik više od 80 posto autentičan. To znači da su, osim pozlaćenih površina, svi likovi, većina dekoracije i prikaza sačuvali svoju strukturu i da višebojne kockice stoje na mjestu na koje su izvorno postavljene sredinom 6. stoljeća.
Veliki ciborij u sredini svetišta savršeno se likovno uklapa u taj prostor, ali ne potječe iz 6. stoljeća kao ostala oprema i dekoracija. Izrađen je 1271. godine. Crkva je i prije imala ciborij, a sadašnji je možda njegova kopija, kojemu su možda pripadala četiri kapitela iz 6. stoljeća. Kapiteli su isklesani vrlo slično onima u arkaturi bazilike. Gornji dio ciborija, koji se sastoji od četiri blago zašiljene arkade, izradili su venecijanski majstori, koji su na sličan način raznobojnim mramorom tada opremali unutrašnjost bazilike sv. Marka u Veneciji. I mozaike na ciboriju izradili su venecijanski umjetnici. Stilski se mogu usporediti s mozaicima u nekim kupolama narteksa bazilike sv. Marka.
Sadašnji oltar potječe iz 17. ili 18. stoljeća, a na njegovoj je prednjoj strani srebrni i pozlaćeni predoltarnik – antependij, kojega je 1449.-1454. godine dao izraditi porečki biskup Ivan. Nažalost, do nas je došao teško oštećen jer su njegovi glavni dijelovi bili dva puta ukradeni. Prvi put 1699. godine iščupani su reljefi likova svetaca, te su morali biti nadomješteni novima, izrađenima u tada suvremenim oblicima baroknog stila. Ti su barokni reljefi ukradeni 1973. godine, a do danas nisu nađeni. Preostao nam je samo originalni ukrašeni okvir.
